JOKKMOKK - prvi dio

26.07.2009

Pojmovnik

SÁPMI

kulturna regija tradicionalno nastanjena Sámi narodom. Regija uključuje sjeverne djelove Fenoskandije i proteže se preko 4 zemlje: Finske, Norveške, Rusije i Švedske.

 
Reindeer-herders

Autor: Robert Kakarigi

Za vrijeme neobično blagih veljača sobovi arktičke tundre nikako ne žele mirovati u svom uobičajenom nizinskom zimovalištu na samom polarnom krugu. Iz dana u dan u malim  skupinama započinjali migraciju u smjeru sjeverozapada, prema dvjestotinjak kilometara udaljenom Sareku, ljetnom pašnjaku i jednom od najspektakularnijih planinskih nacionalnih parkova u Kraljevini Švedskoj. U vrijeme naše posjete veljača je bila blaga.

GONIČI SOBOVA

U Sápmiju, neformalnoj državi autohtonog naroda Saama, podijeljenoj između Norveške, Švedske, Finske i Rusije, koja oblikom podsjeća na ljudski fetus obgrljen oko sjevernog rta Skandinavije, sobovi s ljudima žive u nekoj vrsti simbioze. Čovjek ih zimi štiti od ekstremnih hladnoća i gladi, ali od njih i živi, iskorištavajući njihovo meso.

U dijelu Sápmija pod švedskom upravom, Laponiji kao geografskom pojmu, živi oko 20.000Saama. Dio te populacije jelene vraća u sigurnost nizinskih šumaraka nedaleko od gradića Jokkmokka u Švedskoj jer bi preuranjeni povratak u visinske predjele sobovima samo donio glad. Iako je riječ o velikim jelenima, teškim i do 300 kilograma, niske temperature i nedostatak hrane opasno bi im smanjile šanse za preživljavanje. U zimsko doba nema zeljastog bilja, šaša i trave, koji su sobovima omiljena hrana. Osim toga, lokalni su goniči uočili da se posljednjih godina na bijelom zimskom ogrtaču stvara neprobojna ledena kora. To je posljedica neuobičajeno intenzivne zimske izmjene toplijeg i ekstremno hladnog zraka. Ledeni pokrov na tlu sobovima onemogućava pristup gljivama, lišajevima i mahovini, glavnim sastojcima zimskih obroka.

Sobovi (Ranigifer tarandus) spadaju u razred Artiodactyla, odnosno parnoprstaša. Gracioznim kretanjem na vrhovima prstiju oblikovanih u papke dnevno mogu svladati između 15 i 65 kilometara smrznutog terena. Ta njihova sposobnost predstavlja izazov goničima iz samske obitelji Länta. Svojih dvjestotinjak sobova, njihov jedini izvor prihoda, ta obitelj želi zadržati u zimskom staništu. Svakodnevno Stefan Länta i njegov rođak Jon- Mikko na snježnim skuterima prkose hladnoći i dubokim snježnim nanosima okupljajući svoje krdo.

STOLJETNA OBITELJSKA TRADICIJA

Stefan poznaje svaki pedalj smrznutog krajolika. I na dan kad sam ga posjetili vješto je skuterom manevrirao šumarkom izbjegavajući stabla. Nije mu smetala ni priključena teška prikolica ispunjena sijenom za prihranjivanje sobova. U jednom trenutku ugledao je svježe tragove u snijegu. Utisnula ih je skupina jelena dok se noću potiho iskradala iz zimskog prebivališta. Gonič je naglo zaustavio svoje bučno vozilo i, ne gubeći vrijeme, zakoračio dubokim snijegom da bi spretno otkvačio prikolicu. Istodobno je svom rođaku putem radio-komunikacijskog uređaja ugrađenog u štitnike za uši, dovikivao smjer u kojem su otišli njihovi sobovi. Zatim je ponovno uskočio u zagrijano sedlo skutera i ubrzo nestaou daljini tražeći bjegunce.

U okolišu je zavladao mir. Iz obližnjeg šumarka izvirilo je nekoliko sobova. Priroda se doimala onakvom kakvu su je u svojim djelima na početku 20. stoljeća dočaravali Johan Turi, Nils Nilsson Skum i John Savio, pioniri slikarstva u narodu Sama. Bilo je to još vrijeme  kada je snaga nožnih mišića imala prednost pred snažnim motorima kamiona, snježnih skutera, brdskih motocikala i helikoptera, glavnih alata modernih goniča sobova. Suvremena tehnologija olakšala je goničima rad, ali donijela i neke nove profesionalne bolesti i ozljede na radu. Osim toga, neki su se znanstvenici upitali da li je ovako intenziviran uzgoj sobova i dalje održiv?

nastavlja se...